Dijete se prilagodilo na vrtić kada je uspostavilo pozitivne komunikacije i bliske socio-emocionalne vezu s odgojiteljem, koji u to vrijeme postaju djetetovi “drugi roditelji”. Kod većine djecerazdoblje prilagodbe prolazi relativno bezbolno i bez trajnijih posljedica. Prosječno trajanje procesa prilagodbe na dječji vrtić ili jaslice iznosi oko 15-ak dana. Ne smijemo zaboraviti individualne razlike djece i očekivati da će trajanje adaptacije slijediti “uobičajena” pravila. Međutim, ne treba se zabrinjavati kad ovaj period potraje i dulje: pojedina djeca su katkad izuzetno osjetljiva pri promjeni ritma života i životnih uvjeta.
Dobro je da roditelji prvih dana prilagodbe djeteta borave u prostoru vrtića. Međutim, poželjno je da s djetetom roditelji borave što kratkotrajnije (dok se dijete ne “zaigra” i uspostavi pozitivne kontakte s drugom djecom). Duljim boravkom roditelja u odgojnoj skupini može se otežati adaptacija djeteta: dijete se može naviknuti na boravak u vrtiću, ali samo u prisustvu roditelja. Osim toga, dulji boravak roditelja jednog djeteta u odgojnoj skupini otežao bi i prilagodbu ostale novopridošle djece. Obavezno ispuniti obećanja data djetetu. Nije dobro dijete lagati da će roditelj doći, a onda ne ispuniti to obećanje. Važan je stalan kontakt s odgajateljem i interakcija dijete – roditelj – odgajatelj.
MLAĐA DJECA – DUGOTRAJNIJA PRILAGODBA: Što su djeca mlađa, vjerojatno je da će proces prilagodbe biti osjetljiviji i vjerojatno dugotrajniji, zbog straha djeteta od odvajanja od majke.
PRETJERANO ZAŠTIĆENA DJECA – DUGOTRAJNIJA PRILAGODBA tzv. “razmažena” djeca (koja su stalno bila u centru pažnje roditelja i drugih skrbnika) mogu se izrazito teško prilagođavati na život u dječjem vrtiću, jer u vrtiću djeca takvu pretjeranu pažnju više ne mogu imati.
“NEZGODNIJI” TEMPERAMENT DJETETA – DUGOTRAJNIJA PRILAGODBA tzv. “teško odgojiva djeca” mogu se teže prilagođavati na život u vrtiću. Također, povučenija djeca mogu se dugotrajnije prilagođavati ili pak imati odgođene teškoće adaptacije. Također, djeca s posebnim potrebama mogu imati vrlo različit ritam i trajanje adaptacijskog procesa.
Dobro je…
- primjereno dobi djeteta, pokušati djecu osamostaliti u smislu navikavanja na nešto kratkotrajniji boravak s roditeljima ili djedovima i bakama;
- dobro je djeci omogućiti da kontaktiraju s ”nepoznatima”, djecom i odraslima različite kronološke dobi (kod upoznavanja odraslih i djece u situaciji dječjeg vrtića mogao bi biti smanjen „strah od nepoznatih“);
- dnevni ritam življenja djeteta (od vremena odmora – dnevnog i noćnog, uzimanja obroka, igre…) trebao bi prilagoditi vrtićkom dnevnom ritmu;
- sastav hrane i vrstu prehrane dobro je postupno prilagođavati ”uobičajenijoj” vrtićkoj hrani;
- djecu je potrebno u dovoljnoj mjeri osamostaliti, kako bi se u pogledu osamostaljenja moglo imati što manje teškoća, pogotovo u najosnovnijim stvarima, npr. kod uzimanja jela, obavljanja nužde (počeci odvikavanja od pelena, oblačenja i svlačenja, osobne higijene, motorike (počeci učenja hodanja, npr.)
- poželjno je dijete upoznati i s odogijteljima vrtića, prostorima vrtića, osobito prostorom u kojem će boraviti, igralištem i slično;
- odmah početkom nove pedagoške godine, dovedite dijete u vrtić – kako bi novopridošla djecaprvo vrijeme provela zajedno, te bi im na taj način moglo biti lakše, jer su i druga djeca u istoj situaciji.
- Uputno je da prvih dana dijete u vrtiću boravikratkotrajnije a prilagodba treba biti postupna (npr. sat vremena prvog dana, potom 2-3 sata drugog dana, itd.). Tako se dijete postupno upoznaje s prostorom, drugom djecom, odgojiteljima. U pogledu stupnjevitosti produljivanja boravka u vrtiću, bitna je interakcija s odgajateljima. Ritam i brzina adaptacije različiti su za svako pojedino dijete.
- dolazak u vrtićje najpogodniji neposredno prije ili neposredno nakon doručka, a odlazak – kada većina djece odlazi iz dječjeg vrtića kući (sličan ritam s većinom djece olakšava i socijalizaciju djeteta).
- Omogućiti djetetu dadonese u vrtić igračku ili predmet od kuće (uz koji je posebno vezano, „prijelazni objekt“).
Trebalo bi izbjegavati…
- navikavati dijete da su mu odrasli (roditelji, bake i djedovi) neprestano ”na raspolaganju”;
- dijete “zaštićivati” od kontakta s nepoznatima, samo zato da se dijete “ne bi uzrujavalo”;
- navikavati dijete na posve specifičan način hranjenja, i na posve specifičnu hranu; hrana u vrtiću ima zdravstveno provjeren i poželjan prehrambeni sustav;
- zanemariti poticanje osamostaljivanja djeteta s vjerovanjem “sve će doći samo po sebi, kad za to dođe vrijeme”;
- misliti da je svejedno hoće li dijete upoznati prostor vrtića i ljude na prvi dan polaska u vrtić;
- Dovoditi dijetenakon nekoliko mjeseci,kad su se ostala novopridošla djeca već prilagodila.
- Pokušavati da dijete doživiexpress-prilagodbu tako da ga se “baci u vatru” i ostavi odmah u vrtiću cijelog dana. U tom slučaju dijete može doživjeti šok i stvoriti negativan odnos prema vrtiću;
- Ne komunicati s odgajateljem o tome kako odgajatelj procjenjuje potrebni ritam i kvalitetu adaptacije djeteta. Vlastite procjene “od oka” mogu biti posve pogrešne;
- Dovoditi dijete u vrtić i odvoditi iz vrtićau različito vrijeme, što bitno može otežati adaptaciju djeteta, a posebno njegovu socijalizaciju i uklapanje u grupu djece.
Teškoće prilagodbe
Ne treba se začuditi kad nakon prividno brze i uspješne prilagodbe dijete “odjednom” počne pokazivati odbojnost prema vrtiću, ili biva plačljivo, negativistično, agresivno… Riječ je o mogućim “zakašnjelim” tegobama adaptacije; dijete se jednostavno u prvo vrijeme kontroliralo, jer je mislilo da je boravak u vrtiću nešto iznimno, nešto što se neće često ponavljati… a kasnije je shvatilo da je odlazak u vrtić postao dio njegove svakodnevice, što ga je naknadno “užasnulo”.
Ako seteškoće prolagodbe nastavljaju (mjesec i po do dva) istom jačinom i ne prolaze, potrebno je razmisliti o drugačijem obliku skrbi za dijete (baka, dadilja). Pojedina djeca nemaju mogućnost prilagodbe i na nama je da ih takvim i prihvatimo. Predrasude su odraslih sva djeca mogu prihvatiti vrtić ili jaslice. U ovom slučaju, dobro je obratiti se stručnoj službi vrtića (psiholog, pedagog) za savjet kako bi donijeli najbolju odluku za dijete… ostati u vrtiću ili ne?
Ulaskom djeteta u vrtić, dinamika obitelji se mijenja. To je velika stvar za vas i vaše dijete, za cijelu obitelj. Dajte vremena djetetu ali i sebi… ne zaboravite, sve navedeno vrijedi i za vas kao roditelje. Priprema dijeteta za vrtića jednaka je pripremi roditelja za vrtić. Sretno!